LIST IZLAZI PETKOM • GODINA III • BROJ 97• SUBOTICA, 8. MAJ 2008. GODINE • CENA 30 DINARA • www.suboticke.net
 

PRVOG MAJA PALIĆ POSETIO REKORDAN BROJ GOSTIJU, OD ČEGA IH JE VIŠE BILO SA STRANE NEGOLI IZ SUBOTICE
ZOV RAZBiBRIGE...

– Prema našim procenama, više od 80.000 gostiju posetilo je Palić za 1. maj, a s obzirom da su ove godine prvomajski praznici spojeni s vikendom očekujemo da ćemo imati rekordnu posetu otkako organizujemo proslavu Dana rada. Osim toga, vredno je istaći još dve stvari vezane za ovogodišnju proslavu 1. maja. Prva je da je, i pored tolikog broja ljudi, proslava protekla izuzetno mirno tako da nijedna javna služba nije imala potrebe za vanrednim intervencijama dok se druga tiče činjenice da je prvog dana praznika zabeležen veći broj gostiju sa strane nego li iz Subotice – rekao je za „Subotičke” direktor JKP „Palić – Ludoš” Dragutin Miljković nakon prvog dana praznika rada, koji je 25. put održan u organizaciji ove ustanove.
I zaista, lepo vreme i praznici spojeni s vikendom doprineli su da prilazi Palićkom jezeru budu prepuni vozila, od kojih su mnoga imala registarske oznake iz susednih opština Vojvodine, ali i Srbije, Crne Gore, BiH, Hrvatske, Mađarske, Austrije, Nemačke, Češke...
Na samoj obali jezera od ranih prepodnevnih do kasnih poslepodnevnih sati gužva kao da je besplatno sve što je izloženo. U mnoštvu leskovačkih roštiljdžija, od kojih se svaki kune u originalnost, nijedan ne stoji besposlen i ne žali što je za zakup tezge na Paliću potegao i par stotina kilometara severnije: već „zaštitne” pljeskavice od 120 do 250 dinara idu kao alva, a ni jagnjetina po 1.200 i prasetina za 800 do 900 dinara po kilogramu nema puno vremena da se (o)hladi, baš kao ni vojnički pasulj po 250, riblja čorba ili gulaš po 290 dinara. Isto je i s pivom, sokovima, sladoledima, „šećerom” (bombonima), igračkama, majicama, kapama... svaka roba – manje ili više – našla je svog kupca. O gužvi na Paliću ne svedoče samo „višetračne kolone” ljudi od Ženskog do Muškog štranda u dužini od bar kilometar i po nego i mnoštvo posetilaca raštrkanih, a opet skoro pa zbijenih, po travi okolnih parkova nego i „regulisanje saobraćaja” u prestižnim restoranima kao što su „Mala gostiona” ili „Riblja čarda”, na primer.
„Žao nam je, sve je popunjeno. Dođite za oko pola sata do sat, verovatno će se naći mesta”, već napamet govori personal, postavljen ispred ulaza u „Malu gostionu” gde načičkano stoji 15-20 ljudi koji bi da uđu i nešto pojedu i popiju.
Zadovoljstvo posetom, a posebno prometom, dele sigurno i vlasnici raznih igara u zabavnom parku, od 1. do 4. maja najvećem u zemlji. Vrteške, tramboline, streljane... za manje hrabre, ali i „valoviti voz”, „karambol auti” i još par čuda koja uglavnom viđamo na filmovima za one umereno i ekstremno hrabre ni trenutka ne stoje besposleni. U zavisnosti od usluge, cene se kreću od 50 do 100 dinara za 5 do 10 minuta. Probaš malo od ovog, malo od onog, pa to okreneš nekoliko puta i lako dođeš do zaključka da ti je zbog zadovoljstva dece novčanik lakši bar za dva nedeljna ručka kod kuće ili jedan u „Ribljoj čardi”. Kao i onaj veštački, tako se i Zoološki vrt po ko zna koji put dokazao kao pravi zabavni park za malu i veliku decu koja tokom dana 1. maja ni trenutka mira nisu dala njegovim stanovnicima, inače već odavno sviklim da se podjednako čude ponašanju ljudi kao i ljudi njima.
Ako su „mamikese” sa svih strana ovog puta došle na svoje, ništa manje razloga za zadovoljstvo nemaju ni oni koji za nekoliko dana računaju da svoj budući kapital grade na račun poverenja građana. Usred šatri i tezgi svoje su štandove postavile i tri najjače grupacije u gradu. Boreći se sa zvucima „narodnjačke elektrike” iz nekoliko okolnih šatora do ušiju ipak dopiru patriotske note razglasa s kombija (ili nečeg sličnog) „Srpske liste za Suboticu”, postavljenog od Ženskog štranda prema „Ribljoj čardi”. Debele, masivne i teške knjige iz pozamašnog jednotematskog i viševarijacijskog kompleta dr Vojislava Šešelja prodaju se svaka po ceni od dve ili jedne i po pljeskavice. Upaljači, propagandni materijal i tako to, naravno, gratis. Stotinak metara dalje, ispred Ženskog štanda, privlači Vas nekoliko stvari. Mađarska muzika, koja se – iako smo na krajnjem severu Bačke – prosto ne uklapa u ono što se već odavno ne uklapa na Paliću u ovakvim prilikama: dim roštilja pomešan sa težinom zaglušujućih ceca, snekija i stvaralaštvom sličnih umetnika i umetnica. Priđeš malo bliže, pa vidiš da te i odatle s velike fotografije gleda poznati lik: tvoj sunarodnjak, kao lider Mađarske koalicije i predsednik Saveza vojvođanskih Mađara i tvoj sugrađanin kao kandidata za gradonačelnika Subotice – Ištvan Pastor. Priđeš još malo bliže i već ti je u rukama njegov malo manji lik s uputama koji broj da zaokružiš na republičkim, koji na pokrajinskim a koji na lokalnim izborima. Primiš li to, dobiješ i upaljač i hemijsku olovku koja piše, pa i čašu piva od ljubaznih i lepih aktivistkinja. Ako ti ni to nije dosta, uđeš u svojevrsnu jezičko-muzičko-kulturološku oazu i osećaš se kao i svi ostali gosti po šatrama. I na polustrvu, kod broda, partijski vašar, samo onaj evropski. Koalicija „Za evropsku Suboticu, Vojvodinu, Srbiju, Evropu, svet i kosmos” na svoj je – kako se to moderno po naški kaže – stjedž opet uspela privući doajena panonske pesme Zvonka Bogdana, a zatim i – kako su ih sami predstavili – najtalentovaniju subotičku grupu u zemlji „Perpetuum mobile”. Posetilaca nagr(a)đenih njihovim najlon vrećicama, kapicama i krpicama puno, puno... Ali, o njihovom prisustvu svedoči i gomila tog papirnatonajlonskog otpada koji se valja pod nogama ostalih posetilaca. U tu borbu političkih golijata na ogromnu predizbornu konvenciju nekako su se ugurale i aktivistkinje koalicije „Za bolju Suboticu” Mirka Bajića, deleći njegov propagandni materijal onima koji papir skupljaju za sledeću grejnu sezonu.
Stručno, pa politički ili obrnuto tek na Paliću se ispred štanda regionalnog ogranka Nacionalne službe za zapošljavanje, u društvu nedavno imenovanog subotičkog direktora Zlatka Panića, pojavio i predsednik G 17 plus (ili, možda, u svojstvu ministra?) Mlađan Dinkić koji je izrazio veliko zadovoljstvo što, eto, baš na Praznik rada Nacionalna služba za zapošljavanje može Subotičanima, ali stanovnicima severne Bačke ponuditi posao.
– Kroz javne radove danas dodeljujemo ugovore za šest projekata, a 53 vaših sugrađana dobiće posao koji je društveno koristan. Ono što je takođe važno je da ovaj Sajam zapošljavanja nudi dodatnih 200 radnih mesta, ali se, na žalost, svi prijavljuju za sekretarice i blagajnike, ali niko neće u kamenoresce ili inženjere građevine. To dovoljno govori o tome da moramo uskladiti potrebe privrede sa našim obrazovnim sistemom i Nacionalna služba za zapošljavanje će davati posebne programe prekvalifikacije za one programe koji se traže, a daćemo čak i posebne stimulacije u vidu većih plata za one poslove koji se zaista traže, koji su deficitarni i koji su produktivni – kazao je tom prilikom Mlađan Dinikić.
Oni koji ga tom prilikom nisu čuli sigurno će to moći ovih dana, ne samo o zapošljavanju u Subotici nego i o koristi od potpisivanja Sporazuma od pridruživanja Evropskoj uniji. Čuće to, ne samo od Dinkića nego i od svih onih koji vam ovih dana daju besplatne porcije vojničkog pasulja, mašu zastavama, viču i remete mir dece u gužvi na Paliću ili na ulicama našeg grada. Z. R.

130.000 gostiju

Direktor Javnog komunalnog preduzeća „Palić – Ludoš” Dragutin Miljković uputio je nakon prvomajskih praznika saopštenje za javnost u kom se navodi da je tokom četiri dana protekle nedelje na Paliću boravilo preko 130.000 gostiju, od čega je oko 60% bilo izvan Subotice. S tim u vezi je i informacija i da su svi raspoloživi smeštajni kapaciteti na Paliću i okolini bili popunjeni, kao i da je zabeležena povećana potrošnja posetilaca u zaista bogatoj ponudi. Miljković s posebnim zadovoljstvom ističe i činjenicu da su svi organi sigurnosti besprekorno odradili svoj posao tako da je, zahvaljujući i ponašanju gostiju, praznovanje proteklo „u uslovima sigurnosti i opuštenosti”.