LIST IZLAZI PETKOM • GODINA II • BROJ 42 • SUBOTICA, 20. APRIL 2007. GODINE • CENA 30 DINARA • www.suboticke.net
 


NA OKRUŽNOM TAKMIČENJU IZ ISTORIJE UČESTVOVALO 65 UČENIKA IZ 20 OSNOVNIH ŠKOLA
U ŠETNJI KROZ PROŠLOST

Na okružnom takmičenju iz istorije učenika osnovnih škola, održanom 31. marta u OŠ „Sonja Marinković”, učestvovalo je 65 učenika iz 20 osnovnih škola. U znanju su se nadmetali učenici iz Subotice, Bajmoka, Starog Žednika, Lovćenca, Bajše, Bačke Topole, Krivaje i Palića. U kategoriji petih razreda diplomu za prvo mesto osvojio je Vuk Gudelj (OŠ „Čaki Lajoš”, Bačka Topola), za osvojeno drugo mesto diplomu je dobio Darko Kopunović (OŠ „Vuk Karadžić”, Bajmok), a treće Arian Davčik (OŠ „Sveti Sava”, Subotica), Novak Čabarkapa (OŠ „Kizur Ištvan”, Subotica), Aleksej Bogović (OŠ „Miloš Crnjanski”, Subotica), Milosav Simić (OŠ „Miloš Crnjanski”, Subotica), Petar Bulajić (OŠ „Miloš Crnjanski”, Subotica), Petra Tot (OŠ „Adi Endre”, Mali Iđoš) i Luka Kuridža (OŠ „Nikola Tesla”, Bačka Topola). U kategoriji šestih razreda prvo mesto su osvojili Nikola Bulajić (OŠ „Kizur Ištvan”, Subotica) i Ana Katić (OŠ „Sonja Marinković”, Subotica), drugo mesto je dodeljeno Ivani Peić Tukuljac (OŠ „Matko Vuković”, Subotica), a treće mesto je pripalo Merlini Sabo (OŠ „Ivan Milutinović”, Subotica), Snežani Alpeza (OŠ „Vuk Karadžić”, Bajmok) i Timei Kuškarolj (OŠ „Čaki Lajoš”, Bačka Topola). Prvo mesto iz kategorije sedmih razreda je osvojio Vukašin Prodanović (OŠ „Jovan Jovanović Zmaj”, Subotica), drugo mesto Katarina Predolac „Kizur Ištvan”, Subotica), Ivan Miljački (OŠ „Ivan Milutinović”, Subotica) i Jovan Baničević (OŠ „Sonja Marinković”, Subotica), a treće mesto je pripalo Nemanji Ivančeviću (OŠ „Đuro Salaj”, Subotica) i Đorđu Đorđeviću (OŠ „Sveti Sava”, Subotica). U kategoriji osmih razreda prvo mesto je osvojila Nina Tarlak (OŠ „Kizur Ištvan” Subotica), drugo Nemanja Nikoletić (OŠ „Bratstvojedinstvo”, Bajša), a treće Ines Kalači (OŠ „Kizur Ištvan”, Subotica) i Sara Gračić (OŠ „Ivan Goran Kovačić”, Subotica).
– Čestitamo svim nagrađenim učenicima i želimo im mnogo uspeha na republičkom takmičenju, a posebno učenicima Ani Katić i Jovanu Baničeviću koji su svojim visokim uspehom podigli ugled škole „Sonja Marinković” – piše Jelena Salopek, učenica 6.a razreda, OŠ „Sonja Marinković”, koja je i sastavila izveštaj sa takmičenja.


NA MEĐUNARODNOM LIKOVNOM KONKURSU U TOKIJU (JAPAN)
NAGRAĐEN BOTOND BEŠNJI

Na 14.Međunarodni dečiji likovni konkurs, raspisanom u Tokiju (Japan), stiglo je čak 45.978 radova iz 68 zemalja sveta! Žiri je imao izuzetno težak zadatak, pa se odlučio za „dva kruga” konsultacija, kako bi na kraju bilo dodeljeno 20 zlatnih, 40 srebrnih i 60 bronzanih medalja. Jedna od srebrnih medalja stigla je i na adresu Radionice „Studio Bravo” iz Subotice, gde je nagrađen sedmogodišnji Botond Bešnji. Njegov rad je štampan na uramljenoj diplomi, a na poklon je dobio i veoma kvalitetne bojice. Crtež mu se nalazi i u katalogu.



U SUBOTICI SE OD 16. DO 21. APRILA ODRŽAVA SAJAM KNJIGA
NAJTRAŽENIJA ENCIKLOPEDIJA

Tradicionalni Prolećni sajam knjiga „Eks libris“ koji se deseti put održava u Subotici, otvoren je na Trgu slobode u ponedeljak 16. aprila. Ljubitelji knjige imaće priliku da posete sajam do subote, 21. aprila, do kada je otvoren i to od 10 do 19 časova.
Još sutra će se predstavljati oko tridesetak izlagača iz naše zemlje, čiji izdavački programi čitaocima pružaju gotovo sveobuhvatan uvid u domaću izdavačku produkciju.
Kao i uvek, ponuda je i ovog puta raznovrsna. Mogu se pronaći razni bestseleri, novija izdanja, lektire, istorijske knjige, ozbiljnija i stručna literatura, astrološke, kao i one o kulinarskim veštinama, o zdravlju i mnoge druge.
Najtraženija knjiga medju ženama je „Enciklopedija kristala“, spisateljice Džudi Hol i „Mislite ljubav, mislite sedž“, spisateljice Dženi Her. Muška populacija uglavnom se interesuje za knjige Stivena Hokinga. Marija Sloboda, IIIa


USPEH SREDNJOŠKOLKE ČILE PAP
Prvo mesto u Debrecenu

Učenica III/6 razreda Ekonomske srednje škole „Bosa Milićević” Čila Pap osvojila je prvo mesto na Međunarodnom recitatorskom takmičenju, koje je 14. aprila održano u Debrecenu (Mađarska).
Čila Pap – koju je za takmičenje pripremila profesorica Terez Sabo Cibolja – u obaveznom je delu recitovala pesmu na temu „Ljubav prema prirodi, životni optimizam”, a u finalnom delu, u koji je ušlo šest učesnika, pobedila je sa pesmom Đerđa Faludija „Monolog za život i smrt”. T. M.

CILJ PROLEĆNE AKCIJE GRADSKE BIBLIOTEKE JE ANIMIRATI NAJMLAĐE ČITAOCE I VRATITI ŽELJU ZA ČITANJEM
DECA IMAJU PRAVO NA...

Živo je bilo na Dečijem odeljenju Gradske biblioteke u prepodnevnim časovima u četvrtak, 12. aprila. Za dugačkim stolom sedi grupa mališana – polaznika vrtića i školaraca, okupljena oko vaspitačica Marine Pijuković i Dajane Šimić (vrtić „Marija Petković”), i odgovara na njihova pitanja: „Šta je pravo? – „Pravo je kada idemo pravo!” – glasan je jedan dečak, ubeđen da je dao tačan odgovor. „Da, kada idemo dobrim, ispravnim putem, ali ima i krivudavih puteva, kada zalutamo... Da li je i Crvenkapa išla pravim putem? A Ivica i Marica? Skrenuli su, pa im se baš i nisu dobre stvari dogodile...” – objašnjava vapitačica Marina, i odmah postavlja sledeće pitanje: „A šta je pravo mamino i tatino?” – „Da rade i zarade i nama nešto kupe” – glasi pametan odgovor. „A šta su vaša prava?” – nastavlja vaspitačica, obraćajući se deci: „Da jedemo palačinke!” – odgovor je skoro jednoglasan. „I rotkvice!” - dodaje petogodišnji Marko Balažević (verovatno tek pristigao sa doručka). „Naše pravo je da roditelji ne tuku decu” – kaže jedna devojčica. „Tačno, vaše pravo je da vas niko ne tuče – o svemu se može i treba dogovoriti” – zaključuju vaspitačice...

ZA ISTIM STOLOM

Zanimljive odgovore na pitanja u vezi sa pravima deteta, u radionici koju su vodile Marina Pijuković i Dajana Šimić, dali su: Iva Toković (7), Marko Balažević (5), Dario Miković (5), Oskar Kovač (6), Martina Čeliković (7), Zdenko Ivanković (5), Lana Milic (6), Ana Pijuković (6), Dunja Šimić (4), Marija Bošnjak (5), Marina Fuks (9), Eva Juriga (10), Marija Sivić (7), Mona Colić (8) i Mirjana Gabrić (7).


Ovo je samo delić izuzetno kreativne atmosfere u jednoj od radionica koje je Gradska biblioteka organizovala na Dečijem odeljenju, 11, 12. i 13. aprila.
Radionice su deo prolećne akcije pod nazivom „Vratila mi se želja za čitanjem”, kojom Gradska biblioteka poziva sugrađane da se vrate „najboljem drugu” – knjizi, organizujući i programe u znaku prava deteta. S obzirom da je ova godina u Evropi proglašena godinom Astrid Lindgren (autorka „Pipi Duge Čarape”), u projekat koji već teče u Mađarskoj, Hrvatskoj i drugim zemljama Evrope (naročito u Švedskoj gde je autorka rođena), uključila se i Gradska biblioteka u Subotici, iskoristivši to kao povod da upravo Pipi Duga Čarapa bude simbol slobode uma, duha, koji će decu vratiti u biblioteku, oazu duhovnosti. U znaku Pipi Duge Čarape biće ceo april i maj. T. M.


PRAKSA
Piše. Sandra Janić,
klinički psiholog

PREVAZILAŽENJE SOCIJALNE ANKSIOZNOSTI

Visok je stepen osetljivosti pojedinca na društveno prihvatanje i neodobravanje. Prihvatanje malih rizika, sakupljanje i podsećanje na sopstvene obrasce uspešnosti u socijalnom kontekstu i pripisivanje sebi kad nešto dobro uradimo, dovodi do dramatičnog porasta samopouzdanja u socijalnim situacijama.
Socijalna anksioznost predstavlja nelagodnost koju osećamo u prilikama kad smo procenjivani od strane drugih. Uoči nekog značajnog događaja neki ljudi reaguju povećanom budnošću i anksioznošću, dok drugi ostaju mirni. Čak i ako se stidljivost nasleđuje i određena je temperamentom, kao i ako kod stidljivih osoba socijalna anksioznost nikad ne padne na nulu, postoje strategije koje mogu da pomognu unapređenju socijalnih interakcija osobe. Socijalna anksioznost može da bude blaga, ali i žestoka – koja zatvara ljude u njihove domove. Skoro svako postaje anksiozan u situacijama, kao što je npr. intervju za posao. Ispostavlja se da je održavanje staloženosti u stresnim socijalnim situacijama veština koja se uči. Sprovedeno je istraživanje u kome su upoređivane dve grupe ljudi prilikom držanja nepripremljenog govora. Članovi jedne grupe su izveštavali o ogromnoj telesnoj uznemirenosti, dok su članovi druge grupe izjavljivali da su bili smireni. I pored toga nije nađena značajna fiziološka razlika između dve grupe. Svako je pokazivao sličan povišen nivo aktivacije autonomnog nervnog sistema (znojenje, ubrzan rad srca i dr.). Ljudi koji su socijalno anksiozni pridaju veću pažnju svom telesnom reagovanju, subjektivno doživljavajući naglašenije telesne senzacije nego što su one zapravo. Možemo sami sebe da uznemirimo pogrešno interpretirajući telesne signale, a takođe i da smirimo sebe, tako što ćemo telesne signale korektno „pročitati“. Pogrešno je uverenje da će reakcija našeg autonomnog nervnog sistema da bude opasna za nas i da će nam naškoditi, pošto prirodna uzbuđenost može da unapredi našu efikasnost i rešavanje problemskih situacija. Pojačana aktivacija nije znak neuspešnosti, već pokazuje našu želju da nešto dobro uradimo i naše telo je spremno da nam pomogne u tome.
Samopoštovanje raste i pada, ponašajući se kao unutrašnji barometar, koji je oštećen kod ljudi s narušenim samopoštovanjem, usled traumatskih iskustava iz ranog detinjstva (preterano kritični roditelji, nasilje i zlostavljanje u porodici i dr.). Kolebanje samopoštovanja može da nam obezbedi korisne informacije u usmeravanju sopstvenog ponašanja i odnosa s drugim ljudima, npr. ako pričamo i naš sagovornik zeva, naše samopoštovanje pada signalizirajući nam da promenimo temu, s druge strane, ako ispričamo vic nakon koga se ljudi oko nas smeju, naše samopoštovanje raste. Ako se ne bi osećali loše kad dosađujemo ili napadamo druge ili nagrađeno kad ih oduševljavamo ne bi bili motivisani da promenimo dotadašnji kurs kretanja kroz socijalne relacije.
U situacijama kad se osećamo anksiozno bolje nam je da se fokusiramo manje na sebe i signale telesne uznemirenosti, a više na druge, što će proširiti naše mogućnosti u datoj socijalnoj situaciji.
Legendarni psiholog Albert Elis osmislio je vežbu koja je predstavljala atak na njegovu stidljivost. Kad je imao 19 godina odlučio je da priđe svakoj devojci koja sama sedi na klupi u njujorškoj Botaničkoj bašti. 30 devojaka je odmah otišlo, dok je sa 100 devojaka razgovarao uprkos svojoj anksioznosti. Mimo njegovih očekivanja nijedna nije povraćala, niti je pozvala policiju. Elis je shvatio da neće umreti zbog odbijanja. Od 130 žena kojima je prišao, zakazao je samo 1 sastanak, ali sa sledećih 100 žena je napredovao u komunikaciji i zakazao je nekoliko sastanaka.
Umesto da budemo zaglavljeni sopstvenom anksioznošću potrebno je da shvatimo socijalnu situaciju kao izazov i da odlučimo da u skladu s tim menjamo sebe.