ISTRAŽIVANJA

Mnogo je nepoznanica

LIST IZLAZI PETKOM • GODINA II • BROJ 38 • SUBOTICA, 23. MART 2007. GODINE • CENA 30 DINARA • www.suboticke.net
 

 

 

GRAĐANI KOJI ŽIVE PORED DIVLJE DEPONIJE „ĐAR” POTPISUJU PETICIJU ALI NE VERUJU U NJEN UČINAK
MUKE DUGE DVADESET GODINA
• U ovom delu grada žive pretežno ljudi slabijeg materijalnog stanja i penzioneri, pa je možda i to razlog što nikoga ne interesuje da se deponija ukloni – smatraju pojedini građani koji su prinuđeni da svakodnevno trpe njene „blagodeti”, dok drugi kažu da grad štiti građevinske preduzetnike koji besplatno odlažu zemlju i šut na ovoj deponiji

U oblaku prašine i neprijatnih mirisa koji se dižu sa divlje deponije „Đar” u Kerskom naselju, svakodnevno žive stanovnici ulica Sergeja Jesenjina, Jaše Ignjatovića, Rovinjske, Velenjske, koje su joj najbliže. Nije prijatno ni ostalim stanovnicima ovog dela grada kroz čije ulice tutnje teški kamioni natovareni zemljom koju odlažu na deponiji. Da im nije lako stanovati pored deponije, koja se prostire na kvadratnom kilometru prostora, potvrdila je i akcija prikupljnja potpisa na peticiji za njeno uklanjanje, koju su pre desetak dana organizovali aktivista Mesnog odbora Demokratske stranke Ker, a koju je potpisalo više od 700 građana.
– Ovo je čudo neviđeno. Stanujem srećom malo dalje, nekih dvesta, trista metara od đubrišta, ali svaki dan ovuda prolazim i ne mogu da se načudim kako gradske vlasti dozvoljavaju da se u jednom lepo uređenom kraju daje blagoslov za postojanje divlje deponije. Niko ne zna ko je odobrio da se zemlja i šut sa svih subotičkih gradilišta ovde dovlači. Ljudi se bune, ali nema pomoći. Pored građevinskog otpada, nesavesni građani su počeli da donose vreće sa smećem, stare šporete i druge kućne starudije, ma svega tu ima, čak i leševa životinja. Ovde je nekada bila ciglana i nije se ništa dovozilo, a otkada je ciglana prestala da radi, sve je počelo. Bager dođe, malo razgura smeće, nešto poravna i sve krene po starom. Muka mi je kada moram ovuda proći – priča nam Franjo Raguš iz Tuzlanske ulice, poručujući nadležnima da uklone ovo ruglo i zemljište iskoriste za građevinsko zemljište, a vlasnicima građevinskih firmi koje ovde bez dinara nadoknade odlažu svoj šut da ga voze na mesta predviđena za to.>>>

 

RADOVI U BOLNICI NE TEKU PO PLANU
Rekonstrukcija u zastoju

U rekonstrukciji Bolnice započetoj u julu, do sada je završena adaptacija zgrade Odeljenja za psihijatriju i izgrađena je nova trafo stanica i regulaciono-merna jedinica u dvorištu Bolnice. Sve ostalo je u zakašnjenju. Menadžment Zdravstvenog centra u saopštenju upućenom javnosti u ponedeljak, 19. marta, izrazio je zabrinutost da će rokovi završetka rekonstrukcije biti znatno pomereni u odnosu na planirane, a to se posebno odnosi na rekonstrukciju Urgentnog odeljenja i Odeljenja za ginekologiju, kao i završetak gradnje novog Dijagnostičkog centra.
U saopštenju se ističe da menadžment Zdravstvenog centra nema nikakvog uticaja na tempo planiranih radova, niti na izbor izvođača i dinamiku njihovog finansiranja. Radovi na subotičkoj Bolnici odvijaju se u sklopu projekta hitnih rekonstrukcija zdravstvenih ustanova u Srbiji, i finansiraju sredstvima Evropske investicione banke, Evropske agencije za rekonstrukciju i razvoj i Ministarstva zdravlja Republike Srbije.
Ministarstvo je putem tendera izabralo projektante, dobavljače opreme, izvođače i nadzor radova. Zbog propusta u fazi projektovanja, kada nisu bili poznati svi parametri oko obima radova, početni budžet za građevinske radove od oko dva miliona evra je kasnije povećan za još oko 600.000 evra, i ovaj deo sredstava treba da bude obezbeđen iz sredstava Nacionalnog investicionog fonda, kaže se u saopštenju Zdravstvenog centra. K. K.

DVP online izdanja






OD NEDELJE LETNJE RAČUNANJE VREMENA
NOĆ KRATKOG SNA

Letnje računanje vremena počinje u nedelju, 25. marta, u 2 sata ujutru kada kazaljke na časovnicima treba pomeriti jedan sat unapred, na 3 sata. Noć između subote i nedelje ovog vikenda će trajati sat kraće, ali će se u nedelju kasnije smrkavati. Letnje računanje vremena trajaće do poslednjeg vikenda u oktobru, odnosno do 28. u 3 ujutru.
Ovo važi za celu Evropu, izuzev Islanda koji je jedina zemlja na Starom kontinentu gde se ne koristi letnje računanje vremena. Inače, najranije su na letnje računanje vremena prešli u SAD, Kanadi, na Kubi, Bermudama i Bahamima, već 11. marta. M. R.

 

TRAGOM SKUPŠTINSKOG ZASEDANJA
Preko preče, tender naokolo

Kada se popnete na stolicu da zamenite sijalicu u lusteru, da li vam pada na pamet koliko je to komplikovan, tehnološki osetljiv i složen posao, ili da bi možda u kući trebali da zaštitite svoje isključivo pravo na zamenu sijalica. Ne? E, pa trebalo bi jer zamena sijalica u subotičkoj opštini upravo je tako predstavljena građanima – kao posao koji mogu da urade samo neki, probrani i veoma retki.
Uz priznanje da zameniti klasičnu „volframu” sijalicu u stanu nije isto što i zavrnuti sijalicu na stubu u Velikom Radanovcu, ipak se može pretpostaviti da je postupak u osnovi isti i da se ne može baš poistovetiti sa složenošću lansiranja spejs šatla, da citiramo nekog od odbornika, te da nema razloga ne verovati da taj posao zna da uradi bar nekoliko preduzeća iz te oblasti.
Ipak, skupštinska većina zanemarila je zdravu logiku i izglasala, nakon tri časa rasprave, da se neposrednom pogodbom posao javne nabavke 18.000 sijalica poveri „EDB Javno osvetljenje” (gde se ono EDB čita kao Elektrodistribucija Beograd), a sve pod firmom „zaštite isključivih prava” i iz „objektivnih razloga”. To što je EDB prihvatio, neposrednom pogodbom, da uradi posao vredan dva miliona evra predstavljeno je kao pravi uspeh jer su se prihvatili posla koji, navodno, niko nije hteo. Uostalom, uverili su se u to i u subotičkoj opštini i Direkciji za izgradnju grada na „probnoj javnoj nabavci” – ma šta to značilo. Obrazloženo je da svi koji su se javili na „probnu javnu nabavku” zamene živinih sijalica tražili su garancije u opštinskom budžetu, koji je, jel’ da već opterećen prečistačem, a bez garancija nema posla.
Tehnička strana ove investicije, za koju se, napokon čulo da košta dva miliona evra, jer i ta cifra je do sada bila tajna, nije dovedena u pitanje, uostalom živine sijalice treba da budu zamenjene ekološkim, štedljivijim i dugovečnijim. U subotičkoj opštini zamišljeno je da se ova investicija plaća iz pretpostavljene uštede koju donosi zamena sijalica, deo po deo grada, u nekoliko narednih godina. Ipak, u osnovi prihvatljiva postavka, nakon tri godine neuspešne „primene” uspela je da potroši kredit poverenja. Jer, još 2004. godine radna grupa formirana da razradi primenu ovog modela uveravala je javnost da je to rešenje odlično i da mnogi, posebno strani izvođači, jedva čekaju da se raspiše tender, čija je visina tada doduše bila tajna kako se ne bi narušila zakonitost tendera. U kuloarima i tada je kružila priča da je to gotov posao za jednu firmu odbornika bliskog opštinskoj vlasti. U međuvremenu, prijateljstvo odbornika i lokalne vlasti je raskinuto, pa pošto se tražio novi izvođač u Direkciji su prionuli na putovanja po Evropi, sve sa uverenjem da Traflagar skver mnogo liči na naš centar grada, a svaki minhenski „štrase” je baš kao i naši sokaci, pa su ova iskustva dragocena.
Tako se išlo sve naokolo, sve zaobilazeći tender, da bi na kraju bila odabrana prečica. Direktnom pogodbom posao je poveren beogradskom preduzeću, a sve pod firmom „zaštite isključivih prava” i navoda da samo određeni isporučilac može da isporuči robu ili pruži uslugu. Uprava za javne nabavke Republike Srbije dala je saglasnost na ovaj posao, uz jasnu ogradu – ako su tačni navodi iz dopisa koji je poslat u Upravu. Tekst ovog dopisa nije dat na uvid javnosti. A. I.