LIST IZLAZI PETKOM • GODINA II • BROJ 30• SUBOTICA, 26. JANUAR 2007. GODINE • CENA 30 DINARA • www.suboticke.net
 

RED VITEZOVA VINA SUBOTIČKO-HORGOŠKE PEŠČARE OBELEŽIO DAN SVETOG VINKA
U VINOGRADU POČINJE, U PODRUMU ZAVRŠAVA

Red vitezova vina Subotičko-horgoške peščare „Arena Zabatkiensis” (Subotički pesak) obeležio je i ove godine Dan Svetog Vinka, zaštitnika vinogradara i vinara. Vitezovi su svoj dan proslavili tradicionalnim prvim godišnjim izlaskom u vinograd i degustacijom novog vina, u utorak, 23. januara, kada su testirali zdravlje reznica, prognozirali rodnost godine, degustirali i komentarisali vino od prošlogodišnjeg roda. Tim povodom, na Paliću (kod broda) zasađena je Hamvaševa lipa, kod koje bi, ubuduće, svakog juna, kada lipe cvetaju, trebalo da budu organizovani događaji koji će, kako je rekao senator Vinskog reda Dragutin Miljković, „doprinositi obogaćivanju našega programa”:
– Ideja je potekla od našega vrloga viteza Save Babića, čoveka koji je preveo sve što je Bela Hamvaš napisao (između ostalog i „Filozofiju vina”), čoveka koji je na osnovu toga stekao jedno prijatno zvanje počasnog građanina Balatonfireda, jednog lepog turističkog mesta u Mađarskoj na koje bi mi voleli da se ugledamo i sa kojim bi želeli da se (s)prijateljimo. Dobar most takvoj nameri jeste takođe počasni građanin našega grada Sava Babić i, daj bože, ovo drvo koje se na isti ili sličan način neguje i čuva i u Balatonfiredu kao oblik podsećanja na znamenitog mađarskog mislioca.
Organizovana poseta vinogradu jednog od najboljih vinogradara ovog kraja Nandora Biroa iz Horgoša, kojoj su se priključili i gosti iz Mađarske (između ostalih i Mihalj Fulup, veliki majstor vinskog reda „Sent Vince” iz Segedina), navela je vitezove na sledeći zaključak:
– Vinogradi su u odličnom stanju, nije bilo niskih temperatura, mrazeva. Okca su sačuvana i sada proizvođači mogu da regulišu prinos kako god hoće. Izgleda da je prošlo opasno vreme, eventualno još februar, ali ne predviđaju se niske temperature. Izuzetna je godina kada možemo planirati plod!
I vlasnik vinograda Nandor Biro je, nakon što je odsekao jedan od lastara, dao svoje tumačenje: „Loza je očuvana, dosadašnja zima nije nanela nikakvu štetu vinogradu i biću srećan ako se ovo lepo vreme produži.
Za vreme degustacije vina, saopštena je i lepa vest: na velikom ocenjivanju vina, održanom prošle subote u Temerinu, među 366 vrsta vina iz raznih krajeva ovog dela Evrope, najvišu ocenu i najviše bodova dobio je buvije člana Viteškog reda Petra Čuvardića, koji je na pitanje u čemu je tajna, lakonski odgovorio: „To je priča koja počinje u podrumu, a završava u vinogradu”. T. M.

„PAMETNA” LOZA

– Loza spada u pametne biljke, ona se ne da lako isprovocirati kao recimo, badem koji kada je tri dana toplo već ima kokice – cvetove. Ovi pupoljci još nisu reagovali na to što je bilo, evo već mesec dana, toplo vreme, sa temperaturama preko 15 stepeni i nema opasnosti da sada neka mala hladnoća uništi te pupoljke – zaključuje Petar Samardžija, vlasnik i urednik revije „Svet pića” i vitez Vinskog reda „Arena Zabatkiensis”.

 

VREME JE ZA PAUZU
ĐURO MARAVIĆ
STALNO U KOLONIJI

Umetnik, nastavnik i galerista Đuro Maravić ne krije da je uvek u svetu boja i papira. Taj svet u poslednje vreme obogatio je još jednim segmentom. Ozbiljno se bavi glinom:
– Početkom drugog kvartala, u aprilu, u Likovnom susretu izložiću svoju keramiku u okviru samostalne izložbe. To je jedan vrlo ozbiljan posao pošto je keramika zahtevna. Za razliku od slike, tu postoji jedan tehnološki proces: glinu treba pripremiti, umesiti, spremiti, iseći, staviti u peć. Pa prvo pečenje, drugo, treće.. To bi bio neki nastavak moje novosadske izložbe koja je otvorena krajem decembra. Ovim novim ciklusom u keramici ću dopuniti svoje dosadašnje radove.
Zahvaljujući poslu nastavnika koji obavlja u OŠ „Matko Vuković”, taj likovni svet okružuje ga i na radnom mestu.
– Dok ta dečica crtaju, uvek se osećam kao da sam u svojoj branši. Zato često kažem da sam stalno u koloniji jer deca stalno oko mene crtaju, to su kolege. Taj moj predmet mi pruža slobodu i nekada ne mogu ljudi, čak ni kolege, da shvate kako držim čas. Po prirodi, on je osoben, različit, ne mogu da držim likovno kao matematiku! Učenicima dozvolim da slušaju muziku i da se šetaju, to je jedna potpuna sloboda. Ne možeš stvoriti delo bez koncentracije, a svako treba da koristi onaj vid koncentracije koji je njemu potreban, iz kog može nešto da stvori. Ja bez muzike ne mogu da radim! U ateljeu non stop slušam muziku. To me baš opušta, stvarno to volim. Čovek mora biti u posebnom raspoloženju, da ne banalizujem nije to hajde, idi, nacepaj drva... Sve ide iz glave.
Iskustvo galeriste mu govori da se u ovom gradu vredna dela ne mogu prodati. Kupuju se slike koje su, kako kaže, bliže našem proseku, svakodnevnom životu. Ipak, raduje ga kada ljudi nekom žele da poklone likovno delo, „ali ako je to stvarno likovno delo jer danas na tržištu postoji sve i svašta”:
– Ljudi su neupućeni, to je naš lični problem, nismo dovoljno obavešteni, obrazovani. Kroz to možda plaćamo ceh. Mi moramo da znamo šta je to originalno umetničko delo, ne može neko da nam protura slike kao fotografije... Radujem se ako ljudi žele da kupe delo od likovne vrednosti zato što je to, na kraju krajeva, deo nečijeg inventara, pokretne imovine – ako imate delo od vrednosti, ono je večno u kući, ono se prenosi, ono bi trebalo da nasleđuju i druge generacije... – priča, dok uzima gutljaj đusa, sedeći u svom omiljenom lokalu, Piceriji „Boss” u koju dolazi od otvaranja:
– Kako se „Boss” širi, tako i ja ulazim u njegove nove prostorije. Najviše volim da sedim ovde, u novom delu, uvek nekog ima – tu su ili moji prijatelji ili moji đaci. Nekog sretneš, mahneš, ako ništa drugo – da se zna da smo tu.
A u trenutke opuštanja, osim ovih u kafiću, spadaju i oni na teniskom terenu gde je naš sagovornik čest gost. Ili domaćin: „Tenis godinama igram rekreativno, sa velikim zadovoljstvom” – dodaje. T. M.