LIST IZLAZI PETKOM • GODINA I • BROJ 25• SUBOTICA, 22. DECEMBAR 2006. GODINE • CENA 30 DINARA • www.suboticke.net
 


U „CIGLANI” NA MALIM PIJACAMA PRONAĐENI OSTACI MAMUTA
Ledeno doba duboko šest metara
• Na iskopinama u Malim Pijacama, usred ostataka naselja iz praistorijskog i sarmatskog doba kao i srednjeg veka, pronađene kljove i zubi „mammuthusa primigeniusa”, starog oko 12.000 godina, visokog oko pet metara i teškog nekoliko tona

– Pošto sam po prirodi skeptik, verujem samo u ono što vidim. Ipak, skoro da nisam verovala ni svojim očima kada smo naišli na kljove mamuta – kaže za „Subotičke” arheolog u Gradskom muzeju Agneš Sekereš o svom otkriću na iskopinama u Malim Pijacama.
Upravo zahvaljujući svom skepticizmu, kaže, nije verovala u priče meštana da su ljudi tamo već na(i)lazili (na) „čudne kosti” za koje su pretpostavljali da je reč o mamutu, te je i time njeno iznenađenje pre petnaestak dana bilo veće.
Sve je, zapravo, počelo još pre četiri godine kada su stručnjaci Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Gradskog muzeja u okviru redovnog zaštitnog iskopavanja u „Ciglani” u Malim Pijacama naišli na ostatke tri naselja. Reč je o dvadesetak ostataka objekata, jama i rovova iz praistorijskog i sarmatskog doba i srednjeg veka. S obzirom da je „Ciglana” ponovo počela sa skidanjem novih slojeva zemlje i subotički stručnjaci izašli su pre nešto više od dve nedelje u Male Pijace s očekivanjima da će tokom nastavka iskopavanja naići na još sličnih ostataka iz navedenih razdoblja.
Ostatke mamuta, kaže sagovornica, svakako nisu, bez obzira na priče meštana i slična iskustva arheologa u obližnjem Horgošu i Nosi, koji su za poslednjih pedesetak godina u dva navrata naišli na ostatke mamuta. Agneš Sekereš kaže da to i nije toliko čudno koliko na prvi pogled izgleda, jer su se mamuti u ledenom dobu (pre oko 12.000 godina) kretali ovim terenom prilikom svojih seoba sa severa na jug i obratno. Razlog zbog kojih je ipak relativno teško naići na njihove ostatke krije sama zemlja, preciznije njena dubina.
Mamut na kojeg je – prvi u svom životu – naišla Agneš Sekereš pronađen je na dubini od preko šest metara ispod današnjeg površinskog sloja. Drugim rečima, kaže sagovornica, na tom je mestu od vremena smrti mamuta do današnjih dana „nivo zemlje” taloženjem porastao od pet do sedam metara.

„Mamutski šoder”

Agneš Sekereš kaže da se na ostatke mamuta može naići mnogo češće nego što bi se to moglo očekivati. Ona tvrdi da se na delove kostiju mamuta (poput opisane kljove, na primer) gotovo svakodnevno može naići u šljunku, a verovatno i pesku i žutoj zemlji. Stvar je u tome da se oni teško (ili gotovo nikako) ne daju primetiti prilikom kopanja bagerom, a sasvim je razumljivo da ih ni laik, zbog svoje sličnosti, ne razlikuje od ostalih „gradivnih materija”.


„Bunar tajni”

Krajem prošle nedelje Agneš Sekereš i ekipa koja sa njom kopa pronašli su na istom lokalitetu i bunar za kog se još ne može utvrditi iz kog je doba. Sagovornica kaže da je bunar bio prekopan rovom iz srednjeg veka, da je njegov prečnik 1,20 metara, a dosadašnja dubina devet metara.
Dalje iskopavanje je, kaže, prekinuto zbog nepovoljnog vremena, ali i zbog toga što su na toj dubini naišli na vodu. Stoga će, kaže Agneš Sekereš, iskopavanje biti nastavljeno 2007, i to uz pomoć pumpe za bunar, kako bi se utvrdila njegova tačna dubina i vreme njegovog nastanka.
– Bunar nije zidan, ali se u njega moglo ulaziti i iz njega izlaziti uz pomoć u zemlju ukopanih „stepenica”. Ne mogu reći iz kog je bunar doba, ali gotovo sigurno mogu reći da ćemo na njegovom dnu pronaći posude ili njihove veće ostatke tako da ćemo na osnovu njih moći utvrditi je li reč o bunaru iz sarmatskog doba ili srednjeg veka – kaže Agneš Sekereš.
S obzirom da se u neposrednoj blizini „Ciglane” nalazi jezero ona kaže da postoje dva moguća razloga zašto je bunar kopan u blizini „žive vode”: ili voda u blizini nekadašnjeg naselja nije bila pitka ili je reč o ostatku utvrđenog naselja, koja su imala bunare.
– Iskreno, više bih volela da je reč o ovom drugom, jer su bunari na okolnim iskopinama velika retkost. Koliko znam, najbliži pronađeni bunar nalazi se kod Ade i pronađen je još početkom šezdesetih godina prošlog veka – kaže sagovornica.

Osim kljova – od kojih je jedna, iako već skoro potpuno „krečnjačka”, oblikom gotovo ista kao i u vreme smrti – od mamuta je u njegovom prirodnom grobu ostao još samo po koji zub. Ipak, i to je, tvrdi Agneš Sekereš, bilo dovoljno stručnjacima iz Zavoda za zaštitu prirode iz Beograda da odrede starost ostataka, kao i vrstu kojoj su pripadali.
– Reč je o „mammuthusu primigeniusu”, najmanjoj od tada više postojećih vrsta. Ipak, i tako „mali” on je dostizao visinu od oko 4–5 metara i težio je nekoliko tona – prenosi sagovornica reči koje je čula od stručnjaka iz Beograda.
Iako trenutno stoje pokriveni najlonom, ostaci mamuta će po svemu sudeći ubuduće biti u vlasništvu subotičkog Gradskog muzeja. Agneš Sekereš kaže da će ostaci mamuta prvo ići u Beograd kod konzervatora, a nakon toga će biti vraćeni instituciji čiji su ga stručnjaci i pronašli. Što se ostalog dela tiče, Agneš Sekereš kaže da će nastaviti iskopavanja sve dok to (lepo) vreme dopusti, a s obzirom na rezultate iskopavanja na koja su naišli sredstva za njihov nastavak tražiće i od nadležnih pokrajinskih i republičkih organa, jer „Ciglana” u Malim Pijacama – „kao finansijer po sili zakona” dok i sama skida slojeve zemlje – to ipak nije u obavezi. Z. R.